:-)

utorak, 28.07.2009.

Ja ne postojim.

- 20:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 24.07.2009.

Nije teško opisati želju koja me ispunja.
Želju da zaboravim tko sam, da zaboravim sva svoja sjećanja.
Da zaboravim osjećaj da ne pripadam ovome svijetu.
Osjećaj da oduvijek stojim sa strane potpuno izdvojen
i da sve što se događa nema baš nikakve veze sa mnom.
Osjećaj da to nije moj izbor nego puka igra slučaja.
Osjećaj da sva ljubav koju osjećam postoji samo kao dio moje mašte
i nema nikakvog značenja izvan mene.
Da zaboravim davnu spoznaju da nema načina da se povežem
i učinim smislenim svijet koji mirno promatram nego ljubavlju koja nije stvarna
i postoji samo u meni.
Ja ovakav uistinu nisam stvaran i zapravo ne postojim.

- 15:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.07.2009.

Malo riječi

Ponekad nema drugog načina da se preživi nego poniziti se.
Nije lako prihvatiti ravnodušnost i nerazumijevanje.
Sve što ostaje je polako se uništavati u pokušaju da
se samog sebe dovoljno ponizi i dovede u stanje u kojem je moguće prihvatiti da je ljubav koja te ispunja samo nešto izmišljeno i stvarno samo u mislima.
Nekako uvjeriti sebe da nisi dovoljno dobar i dostojan onoga što osjećaš
i onoga koga voliš.
Makar samo na trenutak, nekoliko minuta ili sati,
u kojima se uspiješ zavarati da je sve što si spoznao laž i tvoja uobrazilja.
I u tim rijetkim trenucima što se bjednije osjećaš tvoj život ima više smisla i više želiš preživjeti,
nagonski, kao životinja, a ne kao čovjek koji živi ljubav i ljubav koju osjeća i otijelovljuje čini ga Čovjekom.
Što si jadniji, spremniji si prihvatiti općeprihvaćene budalaštine o važnosti žene, braka, djece, obitelji,
iako dobro znaš da sve to ne znači baš ništa bez iskrene ljubavi i da sve to ima smisla samo ako je njena posljedica.
Što sam stariji, to postajem svjesniji toga i u stanju sam voljeti snažnije i očajnije.
Kao da moja sposobnost da volim raste, kako raste okrutnost i prezir radi onoga što sam od onih koje volim.
Što se više ponizim, što više loših stvari napravim, to više postajem vrijedan onoga što dobijam za svoju ljubav
od onih koje volim.
Od kada imam sjećanja, moja priroda čini me teškim bolesnikom i nakazom u svijetu u kojem živimo.

- 01:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.02.2008.

Ispovid

Volija bi da te ne Vidin
da se kad zaklopin oči u svjetlosti ne pojaviš
Volija bi da te ne Osjećan
da san ravnodušan,tup i razuman
Volija bi da te ne Poznajen
da ne čujen tvoje Srce u punoj Tišini
Volija bi da znan zaboravit
da san spozna tvoju Bit u svojoj Dubini.

- 09:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 06.02.2008.

Vrijeme Mjeseca

15 sati i 30 minuta
Rađanje proljeća 2006.
Zima vlada sa svime
Samo je svjetlost proljetno nježna

Znam da ovo nije san
Osjećam da nije potpuna java
Sunce je nedavno zašlo
Sumrak još nije pao.

Hladno je još jako.
S vremena na vrijeme
vjetar oštro struji.

Velik žuto sivi Mjesec.

Par oblaka malih
snježno bijelih na pola neba
zadnji u zrakama sunca.

Nije ugodno, nije toplo,
nije svjetlo,
nestvarno je lijepo.

Znam da ne sanjam.
Osjećam da sanjam,
ovo ne može biti java.

Mjesec ne može biti tako velik.
Ti ne možeš biti tako lijepa.
Nemožete biti tako blizu.

Tvoj odlučan, tvoj lagan korak.
Tvoje oči.
Nestajem u njima.

Tako si nestvarno lijepa.
Neznam zašto Te Vidim.
Neznam što je tome Svrha.

- 07:18 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.01.2008.

Pod morem 15. maja 2007.

Kroz mene prolazi ogromna tuga
Zraka kao da ima neograničeno
Dok na dnu mora gledam u tebe

Odakle dolazi ?
Ovaj put je prevelika.
Vidim te, vidim magleno plavetnilo,
vidim komarče,lagano prilaze.

Suze same teku.
Duboko pod morem.
Odakle dolazi tolika tuga?
Grlo se bolno steže.

Nema smisla loviti.
Cijelo tijelo drhti.
Cijelo tijelo je lagano.
Osim težine u prsima.

U tišini ležim na dnu mora.
Ogromna tuga prolazi kroz mene.
Udahnuti više nemoram.
Moje suze uzima more.

Govorim sebi, moraš udahnuti.
Moraš izroniti.
Bez obzira što osjećaš.
Što sve izgleda nevažno.

Ogromna tuga prolazi kroz mene
i pretvara se u suze.
Na dnu mora, sve postaje misao.
Tako jasno te vidim.
Zašto toliko jako boli?

- 12:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Tvoj pogled

Nemam gdje pobjeći
Nemam gdje uzmaknuti
Ti, tvoj pogled
prolaze kroz mene.

Kako da nestanem
U potpuni zaborav
Dok u žurbi
prolaziš uz mene

Upravo sada žarko želim
isto što i tvoje misli u meni
da moja ljubav ne postoji.

Zaželi glasno da nestanem
zajedno s riječima bez smisla
Okruži me tišinom
pusti da izgorim.

Uskrati svoje misli.
Uskrati svoje oči.
Učini me slijepim za sve
što je lijepo.

Sjena u očima tvojim tako boli.
Tako snažno želim da me nema.
Tako snažno želim da ne budem
sjena u očima tvojim.

- 08:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 08.01.2008.

Sloboda

Blistam u tvojoj svjetlosti,
venem u tvojim sjenama.
Vrijeme ne znači baš ništa,
Uvijek Jednako.

U tvojim očima,
nelagoda i strah.
Kako da nestanem
iz sjećanja ?

Uništi me,
zamrzi me snažno.
Satri me,
prezri me potpuno.
Molim te,
Ugasi u meni svaku nadu.
Ostvari moje najgore more.
Oslobodi me patnje,
uzmi moju slobodu.

- 14:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 10.08.2007.

Tajna

Stajala je u ladici, gleda san je i pita se
zašto tu je, moja nije.
Na pogled krha,mala,izuzetno duši skladna.
Zbunjeno, dodirnuh je.
Što da radim, pita san se.
Za koga je, ne želi je.
Neodlučnost ubija me,
zadržati, pogreška je.
Na staklo sam stavija je.
Pod haubu skotrljala se.
Pogleda san odma za njom
i vidija smirila se.
Mislija ja san da
ispašće odma i svršiti uz cestu.
Dan jedan drugi dan mijenja.
Školjka još stoji na istoj točki.
Tjedan za tjednom lagano kreće
Školjka još uvijek na svome mjestu.
Svaki put kad sneno prođem,
ugledam je i začudim se.
Četvrti mjesec sada već teče.
Školjka još stoji i ne miče se.
Nemoj, molim te, nemoj
uzeti za zlo tu moju grešku.
Spusti je nježno na vreli asfalt.
Zdrobi je svojom lijepom nogom.
Kako svakodnevno drobiš
ono što najbolje je u duši mojoj.
Zapamti kako krhka je naoko bila
i kako je teško bilo zdrobit.
U sjećanju je zadrži svome
za vrijeme koje će neizbježno doći.
Za vrijeme kad budeš shvatiti mogla
koliko lijepa je uistinu ona.

- 12:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Srebreno snježna kugla


Pustio sam srcu da je bira.
Ono je znalo da će biti ti draga.

Pustio sam srcu da je ispuni ljubavlju.
Bistrom,svježom s uvijek živog izvora.

Lagano prelazeći je prstima osjetio sam sutra.
Tvoje prste, tvoj pogled, tvoje srce.

Laku slutnju budućnosti koja raduje srce.
Mogućnost tvog smješka iz dubine.

Stvarno lijepa, tako krhka, savršena skoro cijela.
Neobičnog sjaja u polutami, slična Onoj savršena sjaja.

- 12:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Java


Svaki korak gazi ništa.
Svaki pogled gleda nigdje.
Svaka misao nema smisla.
Svaki pokret suvišan je.
Svaka boja ista mi je.
Sve što radim besmisleno.
Ne osjećam više ništa.
Prazan ja sam, ništavilo.

- 12:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Moj svijet


Mogu zaželjeti zaustaviti kišu.
Mogu zaželjeti stišati vjetar.
Mogu zaželjeti otopiti led.
Mogu zaželjeti zasjeniti Sunce.
Mogu zaželjeti prestati voljeti.
Ali kiša i dalje pada,
vjetar poskakuje po svojoj volji,
led mirno stoji i nimalo se ne topi,
Sunce snažno peče.
Ljubav nastaje iz ničeg
i ničeg se ne boji.
Sve po prirodi svojoj
u mome svijetu stoji.

- 12:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 07.08.2007.

Opet


Sivo, sve je sivo.
Gušim se.
Ne znam što je.
Sva stvarnost je u Tebi.
Umirem iznutra,
po tko zna koji puta.
Više ni ne boli,
u meni siva tišina.

- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 30.07.2007.

Pjesma


Ti,
u srebrenoj Mjesečevoj zraki,
u mjesečini nad Tvojom kućom,
u prozračnoj zraki Sunca
u svježini jutra.
Prožeto Tobom
jedinstvo zemlje i neba.
Jedno bez drugog
potpuno bez smisla.
Postaje mi jasno
odakle dolazi Vaša ljepota.
Do jučer trulež i praznina,
Sve sad blista Tobom iznutra.
Veliki Mjesec bijelog zlata,
tvoja polja i visoravni ispod neba,
tvoja planina,
zajedno ste neizmjerno lijepi,
dala si im dušu punu sklada.
Prelijepa brđanko
puno si ljepša nego što slutiš.
Blistavi dragulj u blatu.

- 01:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Lijep pozdrav

Svejedno je sada.
Sve potpuno isto.
I prelijepo Svjetlo
u potpunom je mraku.
Ne osjećam Ništa.
Nije me ni briga.
Previše je bilo
i veselja i tuga.
Napola me nema.
Danas već je sutra.
Smisla više Nema
ni najljepša duga.
U meni je samo
tek obična rupa.

- 01:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.07.2007.

Noćni leptir





Noć tek što je pala
Svjetlost svaka
prošlost je sada
Leptir plovi kroz Sjene mraka.

Sjeća se dobro
Svjetla sjajna
Gdje nestalo je
Pita se sada.

Svjetlosti malo
U tami mraka
Sve je što želi
na putu bez Kraja.

U beskraju tame
Obrisi granja
Noć još je rana
Svjetlu ni traga

Utonuo sav je
u more mraka.
Od njega ostala
tek Misao jasna.

Svjetlo što traži
Ni Sam je nezna
U njegovoj biti
žudnja je snažna.

Ipak se čini
u mračnoj daljini
S časa na čas
treptaj se javlja.

Samo k njemu ide
sve drugo je Ništa.
U srcu se rađa
zaboravljena nada.

Vrijeme više ne vrijedi.
Najtamnija tama blijedi.
Sve što postoji još,
tračak tek je svijetli.

Sred pustinje tame.
Uspravna i vitka.
Posipa svjetlo
jedna noćna lampa.

Noćni leptir
iz tame hita.
Tople boje krila.
Nestalo je straha.

Svjetlo kojim plovi,
udiše On snažno.
Svi sjenoviti kutci,
nestali su duše.

Ne sjeća se mraka.
Postao je svjetlost.
Misao je jedna,
ka središtu svjetla.

Udara svom snagom.
Užareno mjesto.
Dok lagano pada.
Misao je Jedna.

Lagano pada.
Sjenovita trava.
Misao je Jedna.
Uzdiže ga snažno.

Za tren jedan mali.
Boli više nema.
Zaboravljeno sve je.
Ispunjen je svjetlom.

Užareni udar.
Zažareno krilo.
Zavijeno pada.
Prošarano svjetlom.

Misao je Jedna.
Krilo snažno žari.
Uzlijeće On sporo.
Uz napor se diže.

Ponavlja On stalno.
Uzlet bezbroj puta.
Svjetlo je prelijepo,
i neizmjerno boli.

Zažareno Tijelo
u tami mu leži.
U svjetlosti lampe
duša je leptira.

- 22:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.07.2007.

Što je to ?

Kad vidjeh te
po prvi puta
misao bješe
di ova luta

Kad vidjeh te
po drugi puta
tvoj pokret me
skrenuo s puta

Treći, četvrti
i bezbroj puta
misli ne bješe
već samo srce koje lupa

- 21:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 06.06.2007.

Perle

Sakrivene oči.
Male perle svih boja igraju na prelijepom vratu.
Bljesak.
Kako lijepe oči.

- 13:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.05.2007.

Neznam

Svijetlo plavo nebo,
prelazi sivu granicu dana i noći.
Gdje je granica očaja.
Jednako je sivo,
Jednako sivo kao i prije 20 godina
Jednako sivo kao i prije 10 godina.
Kad će doći noć.
Kad će doći olakšanje.
Tonući se u izgubiti u dubini.

- 09:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gdje ?

Bliještavo bijeli oblak
sred plavo sivog neba
dovoljno lijep je
zaustavit korak.

Crvena ruža na
kamenom zidu
ljepotom svojom
uzima tek dah.

Mlado stablo
budućom snagom
duh lovi u krošnji
koja će doći.

Duša tvoja
zaustavila vrijeme,
upravo Sada
vječnost stoji.

Ljepša od dana,
ljepša od noći,
ljepša od svega na Svijetu
Ti, prelijepa si.

- 08:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

4

Zora

Još te gledam u daljini.
Još me boli u dubini.
Budi sretna, dijete Svjetla.
Moje srce, moja duša.

Podne

Na toplom asfaltnom putu
Ispred pogleda vozača
Lahor nosi
bijele latice trešnje.

Veče

Noćni sati sve su bliže,
Suho zlato boji zelen bora.
Svježina mora čeka Mjesečevo doba.
Sve stapa se u dubinama tvoga oka.

Prije svitanja

Kos pjeva posljednjoj jutarnjoj zvijezdi
u dvadesetogodišnjem vrtu.
Nekad sam bio svjetlost njena,
nekad bi bio njegova pjesma.
Više Ne.

- 07:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tvoje oči

Možda zbog jutarnje duge.
Možda zbog svijetlih oblačnih sjena.
Tvoje oči jutros bjehu,
prelijepe i bez premca.

- 07:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 10.01.2007.

Laž

Kad bi samo znao lagati,
da obmanem sam sebe,
da zaboravim svoje srce,
da okružim razum lažima,
da zaboravim voljeti,
da zaboravim Tebe.

- 13:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 20.09.2006.

Zašto

Bože zašto me kažnjavaš.
Da volin onu koja me prezire.
Zar san te toliko uvrijedio.
Što san ti napravio.
Nikoga nisam mrzio,
čak nikad nisam pošteno ni prezirao.
Hodam i boli me dok smijem se.
Kako si se dobro našalio samnom, Bože moj.
Nisam osiromašio duh svoj
i nikome nisam leđa okrenuo kada me trebao.
Bože moj, zašto dopuštaš da je toliko volim.
Već ovaj svijet pretvaraš mi u pakao.
Zašto si mi dao Dar da vidim što osjeća,
da misli njene prolaze kroz mene dok gledam oči njene,
i paraju srce moje.
Dok bol moja sve jača postaje
od ljubavi moje neizmjerne.
O Bože moj što san ti napravio.

- 17:21 - Komentari (18) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.09.2006.

Putnik

Na cesti u dolini
zavoja baš blagog
Auto glatko klizi
kao stoput tako

Neobično ništa
u vožnji baš nije
Sve izgleda isto
kao uvijek prije

Sto trideset osan
vozi sada auto
Ali sve baš isto
izgleda i lako

Odjednom, on skreće
prema desnom kraju
Naglo vrtin volan
svon snagom u stranu.

Ne sluša me više
Adrenalin pršti
Zar skončaču tako
bez krivnje i šanse.

Sada juri snažno
prema lijevoj strani.
Ne želi me slušat.
Izletit ću vani.

Rasteglo se vrime,
kao da je stalo.
Iz suprotnog smjera
kamion sve bliže.

Na rubu sam života.
Misli više nema.
Postao sam dijelom
nesretnoga svega.

Grišija san puno,
sada jasno vidin.
Onoj koju volin,
premalo san dao.

Lagano, polako,
Kontrola se vraća.
Vijugam još cestom,
skoro ništa više.

Sa stane san stao.
Mislin pukla guma.
Ali sve što vidim,
besprijekoran auto.

Na granici stojin
ovog našeg svita.
Očekujuć pljusak
ushita i sreće.

Ravnodušan ja san,
gledan svoje misto.
Tuga di je bila,
još uvik je isto.

Uteg ja san posta
onoj koju volin.
Između dvi vatre
duša mi se cipa.

Kad bar ne bi bija
U očima njenim
koprena siva
što padne kad me trefi.

Kad volit bi je moga,
nježno ja i blago.
Kad znao bi ja samo
volit manje jako.

Kad bi bar ja moga
zaboravit dušu svijetlu.
I prestat bacat sjenu
na njenu divotu.

Na raskrižju svjetova
mirno sada stojin.
Vrime teče snažno,
pokraj njega gledan.

- 08:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 13.09.2006.

Zamjena

Na prvi pogled samo
Na liniji plime
Na plaži leži samo
smeđa trava mora.

Na prvi pogled samo
Kad zagrabiš rukom
Pijesak ispod trave
Pijesak to je samo.

Na prvi pogled samo
Iz ruke dok sipi
Mokar je i hladan
Pijesak, pijesak samo.

Ali sve to je samo
Na tek prvi pogled
Jer zaželiš li snažno
U pijesku leži školjka.

I ne samo jedna
Nego cijelo mnoštvo.
Na dlanu je tvome
Školjki cijelo more.

U pijesku je sada
Školjki cijelo carstvo,
Velikih i malih,
svih boja od mora.

Među njima ima
Samo jedna stvarna
Ispunjena duhom
Od srca bez kraja.

Kad se digne k nebu,
Sve se sunca zrake,
Sa plavoga svoda
Spuste dolje na nju.

Prekrasno se blista
Dok se nježno drži,
Savršenstvo neba,
Preslika se na nju.

Beskrajno je lijepa,
I kada je nema,
Slika njena blista
U duhu bez premca.

- 19:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 08.09.2006.

Školjka

Udahnuh snažno zadnji puta
I lagano tonuć spustih se dnima
Stepenica prva bijaše pusta
Ispod nje rupa al' tame gusta
Strpljivo ležeći u tamu gledah
Slušajuć srce što snažnu kuca

Tama lagano iz rupe klizi
Rupa je prazna potpuno bila
Sa pojasa lagano lampu skidoh
Da osvjetlim sjene prije puta.
U sjeni jednoj nešto zablista
Lagano,nježno kao da tinja.

Tirkiznog plašta u rupi tamnoj
sjaji se školjka oblika krasna.
Ruku pružih i nježno je uzeh.
Neobično lijepa je ona cijela.
Nigdje ne vidjeh takvoga sjaja.
Udahnut k suncu, ljepoti eto kraja.

- 17:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.09.2006.

U snovima

Na javi Ti,
sve više blijediš.
U mislima mojim
sve manje me slijediš.

Kad utone duša u smiraj noći.
U snovima kada mirno kročim.
Opet te srećem
i tada se trudim
kada si sretna da te zaobiđem.

Ponekad ipak kad tužna ti si,
u snu na licu vidim ti boli,
kraj tebe odmah tad se stvorim,
privinem k sebi ja te nježno.
Šaptom smirim jecaje tvoje
dodir dok odnosi tamne sjene.

- 10:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Mala smokva

Malo stablo velikoga lišća,
snažno raste kada se zaliva.
Pa zastane do slijedećeg ljeta,
k'o da rasti znade samo
kad je netko sa ljubavlju gleda.

- 08:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Plamena zora

Dok sunce nije izašlo još
U mislima mojim svjetliš ti
Oblake istoka dok boji zlato,
sve ljepša ti si,čak i prejako.
Dok prve zrake otoke griju
Tvoj plamen plamti u srcu žarko.
Još mnogo ljepša zora bi bila,
kad dijelom tebe bila bi cijela.

- 07:26 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< srpanj, 2009  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2009 (3)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (4)
Siječanj 2007 (1)
Rujan 2006 (9)
Lipanj 2006 (1)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (1)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Pjesma

  • Rascijepila si me, otvorila moje srce
    i ispunila ga ljubavlju.
    Izlila si svoj duh u mene,
    poznajem te kao što sebe znam.

    Biblija,Solomon,Pjesma nad pjesmama

Smisao

  • Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske,
    a ljubavi ne bih imao,
    bio bih mjed što ječi,
    cimbal što zveči.

    Kad bih imao dar prorokovanja
    i znao sve tajne
    i sve spoznanje;
    i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao,
    a ljubavi ne bih imao - ništa bih bio!

    I kad bih razdao sav svoj imutak
    i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,
    a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.

    Ljubav je velikodušna,
    dobrostiva je ljubav,
    ne zavidi,
    ljubav se ne hvasta,
    ne nadima se;

    Nije nepristojna,
    ne traži svoje,
    nije razdražljiva,
    ne pamti zlo;

    Ne raduje se nepravdi,
    a raduje se istini;

    Sve pokriva,
    sve vjeruje,
    svemu se nada,
    sve podnosi.

    Prorokovanja? Uminut će.
    Jezici? Umuknut će.
    Spoznanje? Uminut će.

    Ljubav nikad ne prestaje.

    1Kor 13,1-9

Izgoren

  • Ne postojim vise...
    Bijah jednom i nestadoh
    u plamenu moje ljubavi.
    Jedna ogromna vatra.
    Lagani pepeo rasu se po zraku
    I pade njezno pred tvoje noge.
    Ne zgazi ga,
    u njemu kuca jos moje srce...

    Hafiz (1320-1389)

Dubina

  • Zbog toga je možda i plava smrt lijepa na sebi svojstven način.
    Vjerujem da bi velik broj povodnih ribolovaca,
    kada bi znali koji im je dan u životu suđen kao konačan,
    odabrali da skončaju u plavetnilu
    i zaspu negdje duboko među stijenama i ribama,
    ostajući zauvijek u modrim dubinama.